Osmijeh jedne žene

Dobrodošli na moj blog

14.11.2017.

23.

U subotu je bilo jako zanimljivo. Jako lijepo. Neki od mojih prijatelja su bili na proslavi,neki nisu došli iz opravdani razloga ali kasnije smo se iskupili i opet proslavili. Od rođendana me drži neko pozitivno raspoloženje, i više se smijem. Više ludujem. Spvam na vrijeme, budim se ranije. Nisam negativna. Dobra sam prema drugima. I više se smijem. Primjetila sam da sam sa nekim ljudima sa kojima nisam imala prije tako otvoren odnos postala dosta opuštenija i ljudi se otvore prema tebi. Primjetila sam da volim provoditi vrijeme sa njima. Kad kažem sa njima, mislim na njega. Drago mi je što je tu iskreno. Prije smo uvijek imali neke trzavice,prepirke,bilo je tu dosta i ljutnje bez razloga i neki dječijih gluposti. Iako smo oboje odrasle osobe. U subotu mi je bilo jako lijepo u njegovom društvu. Bili su to neki posebni trenutci. Osjetiš. I on je sam rekao da mu je ta noć posebna, posebnija od drugih do sad. A on je da znate jako škrt na komplimentima i po meni je bio neki hladni muškarac iz kojeg kad želiš nešto saznati moraš da izvučeš to od njega. Otvorio se dosta. Sad mi je i smiješno kad se sjetim naših navodnih svađa,prepirki. Oboje smo odrasli ljudi. Kad jednom razgovaraš sa osobom sa kojom je jako teško razgovarati kad ti jednom otkrije o sebi neke stvari o svom životu, o ljubavi o drugim stvarima, kad ti otvori srce kad ti kae iskreno otvoreno sve onda tu osobu čuvaš. Gledaš je, paziš je. Ta ti osoba zauzme mjesto u tvom životu koje se zove posebno. Kad ta osoba bude uvijek tu za tebe u bilo koje vrijeme vidiš da nisi nebitna osoba u svijetu. Kad ta osoba djeli savjet ili kad te gleda očima koje bi ti mogle biti sve vjeruješ da moraš da daješ ljudima prilike,šanse.. Kad te ta osoba zagrli na velikoj hladnoći a njegov te zagrljaj ugrije i poželiš ostati tamo zauvijek onda vjeruješ da ima nade za sve.. Kad tu osobu ne optužuješ kad je cijeniš i drago ti je da je tu u tvom svijetu onda znaš da vrijeme nekad pokaže da ne trebamo brzo odlučivati,da sve treba ići u svoje vrijeme postepeno polako.. Jer ti neki ljudi daju nadu. Mislim da i on meni daje nadu ili me ove moje 23. godine donose nova, bolja razmišljanja, bolja vjerovanja, nadanja. I da trebamo opraštati i onima koji su u nama probudili ljubav ili dali nadu a otišli. Vidš ti " moj neko" opraštam ti. Ostavljam ti sve u onima 22. Ostavljam sve u prošlosti. Moj neko ti si trebao biti tu svaki dan, svaki sat..Moj neko ne ljutim se na tebe, znam da ti je drago i da bi ti bilo drago da se zaljubim.Reći ću ti da sam toliko htjela lijepoga pisati o tebi i da mi je žao što nisi nam dao šansu. Dao si nadu uzalud a nisi uzvratio. Ali ne pogađa me više to toliko. Da budem iskrena i drago mi je. Ne mogu da vjerujem da sam dopustila da me rastužiš,da me pogodiš da nisam imala sna, ali moj neko nisi ti moj neko.Nisi nikad ni bio. A niiti ćeš kad biti. Budi sretan jer trebaš biti. Da kažem drago mi je što držimo taj prijateljski odnos jer nema ni smisla da ga nemamo. Ali i sam znaš da nije isto ko što je bilo prije. Ali je to valjda normalno.I neka je. Dobar si ti momak. Da se vratim na temu,imala sam dogovorenu kafu sa njim. Znate lik od početka pisanja posta. Ne želim mu davati nadimke jer niti jedan od nadimaka ne bi pristajao njemu. Neću da ga idealizujem,samo kažem. Ali ja nisam otišla na kafu jeer sam je prespavala. Haha. Ali ionako ima trening u 21h pa smo je odgodili na sutra. Volim pričati sa njim, pogotovo sad otkad se otvorio. Ali i dalje i kad ga vidim makar na ulici trema me hvata. Ne znam zašto ali znam da imamo super prijateljski odnos. Nazovimo to tako. :D

10.11.2017.

Happy brtihday! :P

Jučer je bio moj 23 rođendan! Bilo je jako lijepo. A moje raspoloženje je sve više raslo i raslo. Od jutra do mraka. Iskreno nisam imala vreemena sinoć da pišem,konstantno žurba isl. A i nisam bila kući! Jučer me nazvala moja draga prijateljica koja je inače baš udaljena od mene. I rekla da se vidimo. Iznenadila me time što mi je priredila malo iznenađenje. Za neke je to jedna obična sitnica ali meni je znak pažnje jer me je slušala što sam rekla da želim prije nekoliko mjeseci. Volim kad ljudi pamte.. Time pokazuju koliko si im bitna osoba u životu. Moram da kažem da su me mnogi moji prijatelji,poznanici pa čak i oni od kojih nisam očekivala iznenadili svojim lijepim čestitkama. Puno mi je srce. Ali pošto nisu svi prisustovali rođendanu osjećam da će se slaviti do kraja sedmice. A sutra večer posebna će biti tek. :P Želim reći da žudim za nekim ko će da zna šta mi predstavlja poljubac u čelo,sa kojim ću moći biti opuštena,luda i svoja.Kome ću ležati u krilu sklupčana, nenašminkana, dok on prstima prolazi kroz moju kosu..Ko će znati da me smiri kad me naljuti...Kome neće smetati što sam u dubini duše još uvijek dijete sa svojih 23 godine. Ko će sa mnom htjeti sve. Od ludosti do ozbiljnosti.. Želim da me neko ne pušta. Da me privuće u svoj zagrljaj onda kad ljuta, tvrdoglava, nervozna želim otići.Onaj koji na moje riječi "PUSTI ME" neće to uraditi. Koji će ostati. Treba mi topli riječi..Želim nekog ko će mi biti kao dom.Da znam da želim biti tu zauvijek. Da znam da je to to. Voljela bih da se pojavi jer polako sam razočarana, treba mi neko čudo. Spasi me. Zavoli me. Želim da nekome dam svu ljubav koju osjećam! Treba mi neko ko se neće plašiti biti blizak sa mnom. Ko neće odustati od prve prepreke. Nije me briga jesi li udaljen od mene nekoliko kilometara ili ne, samo budi čovjek i voli. Želim da me neko nasmijava, dugo sam to radila sama.. Želim da sa nekim djelim sve ono što djelim sama sa sobom. Znam da mi treba neko da bude potpuno " moj ". Da ogu i pred svijetom reći " moj neko dugo ti je trebalo da dođeš".. Znate novembar je odnio nekog za koga sam vjerovala da je on taj.. ali najgore je kad moraš prihvatiti da on nije taj i početi ponovo da vjeruješ da ima nade. Ma hajde molim vas,pričam vam o nesuđenom, pričam vam o neuzvraćenoj ljubavi a svi ste to preživjeli, prošli.. Znate,kažete! Znam, ali novembre ako si njega odnio donesi mi neko novo čudo.Nešto lijepo što će trajati. Htjela sam da sa njim bude to. Nije,nema veze, dovoljjno sam odrasla da mogu da stisnem zube da prežalim. Donesi mi kao poklon za rođendan,nema veze ako budeš kasnio čekat ću.. neka to bude osoba koju ću znati da volim, kao i on mene. Potrebno je. :)

08.11.2017.

Neko moj..

Trebali smo pokušati. Početi. Da pokažem onu sebe koja se zna tako lijepo radovati. Da budem slobodna iako sam tvoja. Ali nećeš biti sa mnom kad te najviše budem trebala. Mrzim odlaske. :D Ne zamjeram ti.Navikla sam da ljudi odlaze kad daju nadu,uplaše se. Ostavljaju srce pod kormilom. Naviknu da napuste naručja koja bar malo počinju da liče na nešto. Kao dom. Vjerujem ti. Morao si. Tako je bilo najbolje. Nauči i mene da odem, da se pomjerim sa mjesta uzaludne izgubljene nade.. Ali nauči i sebe da se vratiš. ONoga dana kad prebrodim. Moj neko. Možda je čudno kako si tako olako prirastao srcu,znam da to možda nije ništa, ne treebam da budem tužna..ali tako me gledaš! Tim pogledom..koji u meni budi sve ono što skrivam pred svijetom,pogledom koji mazi, i koji uljeva ljubav i sigurnost.POgledom koji daje nadu u novi dan,zbog tog pogledam osjećam trnce. Ne želiš da je to ljubav. Želiš da zaboravim.Ali kako? Ne mogu. Tvoje oči se ne slažu sa tobom. Izjavljuju mi ljubav. Dozivaš me. Priđi mi . Tako me ne gleda niko ravnodušan. Ne bih da te plašim ali odupireš se sam. Izdaješ sam sebe,odlaziš. Možda se bojiš. Nisi spreman. Obeećaj mi. Nemoj povrijediti sebe,dovoljno je što si mene. Ostvarit ćeš se nekoj drugoj. Koja je tamo gdje si ti. Bliže tebi.Ali se vrati. Samo još jednom. Da me vidiš. Obećajem ti bit ću opet luda i poljubit ću te još jednom..Zaboravit ću sve.. Ali znam šutiš..razumijem te.Ne zaato što ćeš reći da ćeš me povrijediti, dosta mi je toga. Znaš i sam da sam ja jaka,da podnosim sve riječi dobro.Već zato što nemaš šta da mi kažeš.I stvarnost je najtužnija. Što se nisi zaljubio u mene? A mogao si. Možda bi ti se svidio svaki dio mene. Voljeti si trebao. Jer kad možeš da voliš,baš mnogo da voliš, sve oko sebe, sam sebe, vrlo lako zavoliš i onog koji ne može da voli tebe. Zašto nisi sad ovdje da ti pričam? Zašto se bojim da neću više čuti tvoje riječi " moraš da me maziš "? Sretnik si. Jer pišem o tebi. Ne mogu ti reći. Baš ništa jer ćeš se izvući na daljinu. Ubija me sad ta daljina. Neka je prokleta. Kriva sam sama. Znam nije ti bila namjera. Najmanje si kriv. Samo sam ja kriva. Neke će riječi ostati nedorečene..Jer nema smisla da ih kažem! Opet ću se isplakati. Jer suze su ionako ljekovite.Ne bojim se pokazati osječanja. Jer sam prije svega čovjek i imam veliko srce. Jer postoji dosta onih koji se plaše da osjete bilo šta,a ja osjećam sve. Nadam se da neću osjećati bol onog trenutka kad neka druga dođe u tvoj život. Kad ti uzme srce. Ja sam trebala biti neko tvoj. Nisi mi dozvolio. Ti si moj i ja sam tvoja samo u mojim snovima. Nađi me tamo..

07.11.2017.

Zašto nekih tuga ne možemo da se odreknemo?

Mislim da nisam tako dobro. Ili me pravo pms puca. Nedostaje mi. Zar je moguće da vam fali neko ko je tu bio samo nakratko? Ko nije uopšte bio vaš? Prije dana skoro nije bilo da se nismo čuli, sad me već pomalo plaši što ga nema nigdje. Nisam se trebala naviknuti. Ali kako izbaciti ona dva oka koja me tako nježno gledaju iz glave? Žao mi je što ga nema da mu pričam kako mi je dan prošao, što se novo desilo.. Nisam ovo ovako zamišljala. :/ Možda jednom kad me prođe ova bol, jer je osjećam. Jer je možda trenutna,možda mu priznam koliko su mi njegovi dodiri odgovarali,da sam u njemu vidjela sve ono dobro i lako.. voljela bih da mogu da mu kažem koliko mi je uljepšao život i dao neki smisao pa ga opet uzeo sebi. Kad jednom prođe me ova bol sve će dođi na svoje,samo neće na naše..jer mi nećemo biti tamo. Neću mu reći da je bio blizu,najbliže od svih drugih koji su mi ionako bili nebitni pored njega,blizu moga srca. Kasnije će ostati ona bolna praznina,i da ono što boli ne prolazi tako lako. Jednostavno.. Falit će mi da se smijemo,plačemo,milujemo,njegove usne i moje.. Znam šta bih sa tobom, samo ne znam šta sa sobom,kako naivno vjerujem da će uvijek biti tu.. Da bar bude.

04.11.2017.

04.11.2017

Pisali smo tri mjeseca. S njim sam imala onaj osjećaj povezanosti, ono nešto kad osjetite odmah i drago vam je da taj osjećaj među nekim ljudima još uvijek postoji. Mislim da dana nije bilo da se nismo čuli. Tolika bliskost je bila između nas. Tri mjeseca predivne sreće. Napokon nešto ima smisla sa mojim životom. Onda ono predivno išćekivanje njegovog dolaska kući da se upoznamo. Vidite, ja nisam očekivala ništa, baš ništa osim jednog opuštenog izlaska. Došao je u ovaj moj mali gradić. Cijeni se kad neko dođe tamo gdje si ti samo da te upozna.. kažem to jer su mnogi odustajali zbog navodne daljine,aman gdje ima volje ima i načina. Došao je u utorak. Jedan hladni utorak. A u njegovom društvu tako topao. Neću da lažem bilo mi je lijepo. Tako da sam ga odlučila posjetiti u četvrtak. Iskreno imala sam jedan rođendan,ali sam ipak imala i želju da vidim njega. Iako nismo izašli na piće već samo sjedili u autu i slušali muziku i pričali,meni je bilo lijepo. Bilo mi je lijepo i kad me ljubio, pa čak i njegova brada koju sam zavoljela u trenutcima kad bi dotakao s njom moje lice. Čak što više kad se osjećate s nekim tako lijepo želite da vrijeme ne prolazi da ostane samo taj trenutak. Ali, iznenadio me pitanjem šta ja očekujem od njega. Rekla sam ništa. Kako misliš šta očekujem? Rekao je pa vezu i to tako. Htjela sam da čujem prvo šta on misli o tome. Kako on razmišlja ali rekao je da on ne vidi sebe kao u vezi na daljini.Da misli da veze na daljinu ne mogu funkcionisati. Iskreno to me pogodilo. Jer ja mislim da mogu. Došlo mi je da odem iste sekunde ali on bi vidio koliko mi je teško. A uostalom to je samo njegovo mišljenje na koje ima pravo. Nemam razloga da se ljutim,i ne ljutim se. Samo me malo pogodilo.Koji vrag smo onda pisali tri mjesecaa? Rekao je da me htio upoznati. Kad se gleda sa druge strane uredu je to od njega. Ja nisam ništa očekivala,ne možeš ti ni očekivati od nekog vezu ili nešto slično iz razloga što ne znaš da li će ti ta osoba odgovarati uživo. Ali meni je tako bilo stalo. Srećom uspijela sam zadržati suze. Ja sam odrasla osoba. Pa šta? Odrasle osobe ne plaču? Naravno da plaču. Nisam očekivala taj trenutak boli, nisam očekivala da će me to tako pogoditi. Teško je to opisati. I sad dok ovo pišem, oči mi se pune suzama. Najradije bih vikala i plakala. Da isplačem sve moguće bole. Ne mogu se ljutiti na njega. Fer je ispao rekao je odmah. Bolje tako nego da me zavlačio dva mjeseca i na kraju prekid. Tad bi ga možda i zavoljela baš ali baš. A sad druge strane mi je krivo zato što ne pokušava. Možda bi uspijeli. Ko zna. Gdje ima volje ima i načina. Vjerna sam kao sjenka. Nikad nisam nekog prevarila ne zato što sam to ja, nego što je to tako. Mislim da je šteta jer mogla bih ga voljeti. Onako iskreno,najljepše, najčvršće. Mislim da i veze na daljinu su uredu jer kad čekaš kad ti dođe kući, onaj dobar osjećaj. Kad čekaš da ga zagrliš nakon tog perioda što je bio bez tebe... žao mi je što on neće znati kako bi to bilo. Ko zna, možda hoće ali sa nekom drugom... ;) možda se predomisli.. Nisam sigurna kako ću prebrojati svaki uzdah i bol iznad trbuha..Čekamo da nas neko čudo spasi od starih navika,prežvakanih očekivanja,i priče da nešto može trajati. Nešto lijepo. Već danima osjetiš da te nešto boli, ali imaš potrebu da se ne žališ. Ne zato što si snažan i neustrašiv, već zato što pokušavaš da oživiš tu biljku koju si njegovao. Pa se trudiš da ju premjestiš možda u drugi prozor ili da presadiš ponovo.Vjeruješ da je to nešto tvoje. Neke stvari u životu nisu ravnopravne.Nekad neko voli manje,neko više,nečiji je korak sporiji, neko je ravnodušnjiji..Neću da volim manje.Prihvatam da volim bez očekivanja da će neko isto uzvratiti. Neće propasti svijet zbog nas, koji nismo uspijeli. Ma nismo ni pokušali. Neće se desiti ništa.Neću biti loše iako si moj poraz. POtisnut ću te kao i sve dosad što me je malo boljelo. Jednom će da prestane. Ti si ono što zadnje vrijeme smijehom poričem.O čemu šutim.

25.07.2017.

nije ti svejeeeednoo očiglednooo :P

Ovih dana nisam bila tu. Mislim tačnije nisam bila uopšte u Bosni. Uzela sam spakovala svoje kofere i otišla na nekoliko sedmica u Ljubljanu. Kod rodbine. Moja dajdjevka koja živi sa dečkom nije radila pa smo nas dvije uživale. Ali neću lagati baš mi je odmor pasao. Kažu ko zna,zna. To je tačno. Ali upoznala sam mnogo novih ljudi sa kojima sam sklopila nova prijateljstva. Upoznala sam i jednog momka. Da je hemija između nas svaki put sve više rasla dok sam bila tamo. Naravno nije bilo ništa više osim prijateljski zagrljaja i poljubca u obraz..Taj momak ima djevojku. Mislim on malo švrlja ali opet i ne vrijedi da izgubiš ono što imaš iz razloga što opet ne bi bila s ovim momkom iz razloga što je dosta mlađi od mene. Ipak to je sve bilo na lijepom prijateljstvu i ostali smo dobri prijatelji koji imaju kontakt. Mislim da mi je ekstra godilo vrijeme provedeno tamo i psihički sam se dosta odmorila.. Sad sam u Bosni i nije loše ali sam jednim djelom još uvijek ostala tamo.Možda jer mi je bilo lijepo. Za sedmicu dana idem na more. I dvoumila sam se da li idem ili ne, ali more je more. Jeste da ja imam ten,ali more se ne propušta. :D Koliko toliko zapostavila sam malo blog, ali dešava se silno puno obaveza imam. Želim da ova moja energija i sreća ostanu uvijek. Naučila sam i učim ponovo iz dana u dan da cijenim i volim sebe. Naslov nema veze sa ovim, ali kad čuješ neku pjesmu u pozadini ostaje ti da je ponavaljaš. Moram dodati da mi se bivši momak oženio. Da istina je. Oženi mi se bivši momak. Mislim ne osjećam ništa prema njemu. Iznenadio me iskreno. Nakon četiri mjeseca. Više me izennadilo kako nije pravio nešto bliže svadbi,jer je on takav tip. Bilo je samo potpis i to je to. Ali sa srećom da je, iako nije zaslužio to od mene. :D

25.06.2017.

Kažu vrijeme je..

Opet imam onaj blesavi osmijeh.. 😁😁

15.05.2017.

Hitno!

Dragi moji blogeri voljela bih kad bi ste mi predlozili nesto. A to je,kako bi ste bi poceli temu: čitanje misli? Na dta bi ste se vi tačno bazirali isl? Bila bih jako zahvalna ako bi ste odvojili svoje vrijeme i napisali mi to? Neki su mi već pomogli ali voljela bih vidjeti jos neke prijedloge. Ili se javite u inbox ili slobodno na komentare. :)

13.05.2017.

:)

Ima ga svugdje. Samo je sve manje sa mnom.Sretnemo se negdje usput.Kroz misli mi brzinski prolete neke uspomene s njim,nježnosti.. i znam da to sad pripada nekom drugome. Ne usudim se ni da ga pitam da li ima nekog,iako predpostavljam da nije sam. Ne usudim se pitati kraj koga se budi,planira li neku budućnost,bolje da ne znam. A on bolje da šuti. U noćima poput ove,kad sjedim sama i razmišljam.I gledam šta je vrijedilo. Da mi je da vratim one dane..I sve što sam imala, a sad to ima neka druga.Sve bi bilo drugačije. A mozda i ne bi. Pustam ga da ide njoj. Vjerovatno njoj i pripada. Ne meni. Da je vrijedilo kazu bio bi tu. Da se je borio bi bi uz mene. Provodili bi dane skupa. Ocito nije vrijedilo. Tesko je pustitk nekoga na koga si se mozda samo i navikao. Mi smo svoju sansu imali davno i davno smo je i ispustili. Za mene je vjerovatno stvoren neko drugi. Znam da jeste. Ali mi je ovo ostalo od njega u sjecanju. Ostalo je da se samo sjecam. Proci ce kazu. Hoce znam. Ljudi ne lazu. Vrijeme je cudo. Sve sto me nekad boljelo i ono prije njega proslo je. Znam da sam mu najveca ljubav bila a on meni prva. Ali odrasli smo. Svakim danom sve vise odrastamo. Fer je. Fer je sve sto je bilo. U sjecanju ce uvijek ostati i on i nasa zavrsena prica. Znam da cu nekad ovo sve lakse podnositi. Znam da cu ga opet sresti mozda ne samog,mozda s njom. A mozda i bez nje. Srest ce i on mene. Mozda samu ovako izgubljenu u svom svijetu a mozda i sa nekim drugim. Ko zna. Mozda ce i njemu proletiti kroz misli zena koju sam volio ima nekog. Mozda ce i on osjetiti grc ili ce se osmjehnuti i reci pustila me i sretna je sad Znam i njemu ce biti zao sto mi nismo uspjeli. Znam i on ce reci kakvu smo priliku ispustili. Ali ce i on opet nastaviti dalje. Bit ce nekako sretan zbog sebe,zbog mene. Bit ce sretan sto opet volim. I sigurna sam da ce krisom se okrenuti jos jednom da vidj jesam li to ja. Ko zna mozda nekad opet budemo sjedili jedno kraj drugog sretni sa nekim drugim ljudima i smijesiti se i biti zahvalni sto smo uopste imali nekad ljubav. Ali znat cemo da sad imamo druge ljude kojima trebamo dati sebe,svoje vrijeme i svoje srce. Ali cemo biti sretni. Sto je najvaznije pustili smo jedno drugo i odbolovali i krenuli drugim putem. Znam bit ce sretan zbog mene. Jer on je sve samo nije losa osoba. Ne pitajte kako znam. Jednostavno u moru svega sto nam se desavalo ima pravo da voli drugu i ja jesam sretna zbog toga. Svi imamo u zivotu tu ljubav sa kojom nije uspijelo ali je ostala u lijepom sjecanju. I sretni smo zbog nje. Ma koliko sad to izgledalo tesko i meni ce cvjetati ruze. Mozda za par mjeseci, dana ali i ja cu se osvrnuti na to.. pored svega bit cu sretna kraj nekog drugog.

07.05.2017.

07.05

Ne znam jesam li više ljuta na sebe ili na njega. Najbolji način da svoju ljutnju izbacite je upravo na čišćenje kuće. Možda nećete sve izbaciti aali ako ništa kafa se pije u miru.


Stariji postovi

Osmijeh jedne žene
<< 11/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
2627282930

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
2380

Powered by Blogger.ba