04.11.2017

Pisali smo tri mjeseca. S njim sam imala onaj osjećaj povezanosti, ono nešto kad osjetite odmah i drago vam je da taj osjećaj među nekim ljudima još uvijek postoji.
Mislim da dana nije bilo da se nismo čuli. Tolika bliskost je bila između nas. Tri mjeseca predivne sreće. Napokon nešto ima smisla sa mojim životom. Onda ono predivno išćekivanje njegovog dolaska kući da se upoznamo.
Vidite, ja nisam očekivala ništa, baš ništa osim jednog opuštenog izlaska.
Došao je u ovaj moj mali gradić. Cijeni se kad neko dođe tamo gdje si ti samo da te upozna.. kažem to jer su mnogi odustajali zbog navodne daljine,aman gdje ima volje ima i načina.
Došao je u utorak. Jedan hladni utorak. A u njegovom društvu tako topao.
Neću da lažem bilo mi je lijepo. Tako da sam ga odlučila posjetiti u četvrtak. Iskreno imala sam jedan rođendan,ali sam ipak imala i želju da vidim njega. Iako nismo izašli na piće već samo sjedili u autu i slušali muziku i pričali,meni je bilo lijepo. Bilo mi je lijepo i kad me ljubio, pa čak i njegova brada koju sam zavoljela u trenutcima kad bi dotakao s njom moje lice. Čak što više kad se osjećate s nekim tako lijepo želite da vrijeme ne prolazi da ostane samo taj trenutak.
Ali, iznenadio me pitanjem šta ja očekujem od njega. Rekla sam ništa. Kako misliš šta očekujem? Rekao je pa vezu i to tako.
Htjela sam da čujem prvo šta on misli o tome. Kako on razmišlja ali rekao je da on ne vidi sebe kao u vezi na daljini.Da misli da veze na daljinu ne mogu funkcionisati. Iskreno to me pogodilo.
Jer ja mislim da mogu. Došlo mi je da odem iste sekunde ali on bi vidio koliko mi je teško. A uostalom to je samo njegovo mišljenje na koje ima pravo.
Nemam razloga da se ljutim,i ne ljutim se. Samo me malo pogodilo.Koji vrag smo onda pisali tri mjesecaa? Rekao je da me htio upoznati.
Kad se gleda sa druge strane uredu je to od njega. Ja nisam ništa očekivala,ne možeš ti ni očekivati od nekog vezu ili nešto slično iz razloga što ne znaš da li će ti ta osoba odgovarati uživo. Ali meni je tako bilo stalo.
Srećom uspijela sam zadržati suze. Ja sam odrasla osoba. Pa šta? Odrasle osobe ne plaču? Naravno da plaču. Nisam očekivala taj trenutak boli, nisam očekivala da će me to tako pogoditi. Teško je to opisati. I sad dok ovo pišem, oči mi se pune suzama. Najradije bih vikala i plakala. Da isplačem sve moguće bole.
Ne mogu se ljutiti na njega. Fer je ispao rekao je odmah. Bolje tako nego da me zavlačio dva mjeseca i na kraju prekid. Tad bi ga možda i zavoljela baš ali baš. A sad druge strane mi je krivo zato što ne pokušava. Možda bi uspijeli. Ko zna. Gdje ima volje ima i načina.
Vjerna sam kao sjenka. Nikad nisam nekog prevarila ne zato što sam to ja, nego što je to tako.
Mislim da je šteta jer mogla bih ga voljeti. Onako iskreno,najljepše, najčvršće. Mislim da i veze na daljinu su uredu jer kad čekaš kad ti dođe kući, onaj dobar osjećaj. Kad čekaš da ga zagrliš nakon tog perioda što je bio bez tebe… žao mi je što on neće znati kako bi to bilo.
Ko zna, možda hoće ali sa nekom drugom… 😉
možda se predomisli..
Nisam sigurna kako ću prebrojati svaki uzdah i bol iznad trbuha..Čekamo da nas neko čudo spasi od starih navika,prežvakanih očekivanja,i priče da nešto može trajati. Nešto lijepo.
Već danima osjetiš da te nešto boli, ali imaš potrebu da se ne žališ. Ne zato što si snažan i neustrašiv, već zato što pokušavaš da oživiš tu biljku koju si njegovao. Pa se trudiš da ju premjestiš možda u drugi prozor ili da presadiš ponovo.Vjeruješ da je to nešto tvoje. Neke stvari u životu nisu ravnopravne.Nekad neko voli manje,neko više,nečiji je korak sporiji, neko je ravnodušnjiji..Neću da volim manje.Prihvatam da volim bez očekivanja da će neko isto uzvratiti.

Neće propasti svijet zbog nas, koji nismo uspijeli. Ma nismo ni pokušali. Neće se desiti ništa.Neću biti loše iako si moj poraz. POtisnut ću te kao i sve dosad što me je malo boljelo. Jednom će da prestane.
Ti si ono što zadnje vrijeme smijehom poričem.O čemu šutim.

Komentariši